-Piše: Slobodan Savović

Neke rečenice morate stalno ponavljati. Iznova i iznova. Jer ovo je društvo u dubokoj krizi. Moja je dužnost da stalno podsjećam na neke činjenice. Mada i sebe stalno podsjećam na moju mjeru i ulogu u porodici i društvu, postavljajući pitanje šta će mi sve ovo? Jer ovo društvo kojem pripadam je u dubokoj krizi i potreban mu je preporod. Mjera moga djelovanja je da neke rečenice iznova ponavljam dok god makar i jedan pojedinac bude ovo čitao. Da sjutra mogu reći, ako me neko bude pitao: „Ne, nijesmo svi ćutali‘‘. Zbog toga svega evo opet američke Povelje sloboda: „Mi smatramo ove istine očiglednim: da su svi ljudi stvoreni jednaki, da su obdareni od strane njihovog Tvorca određenim neotuđivim pravima među kojima su život, sloboda i težnja za srećom. U cilju obezbjeđivanja ovih prava, vlade ustanovljene među ljudima izvode svoje zakonite moći iz saglasnosti onih nad kojima se vlada. Ako ikada i jedan oblik vlade postane prepreka ostvarivanju ovih ciljeva, pravo je naroda da ga promijeni ili ukine, da ustanovi novu vladu koja će ležati na temeljima takvih načela i organizovati svoje moći tako da najbolje utiče na narodnu sigurnost i sreću...‘‘
Da li je ova Skupština Crne Gore izabrala Vladu dostojnu ovog temeljnog dokumenta koji je osnov društvenog života zapadnih razvijenih, civilizovanih društava?! Ili, je još važnije pitanje da li su Skupština Crne Gore i njena izabrana Vlada dostojni naše sigurnosti i lične sreće? Danas Crna Gora nije država srećnih ljudi, nego je država zabrinutih građana. Zabrinutih za svoju ekonomsku egzistenciju. Zabrinutih vladinom ekonomskom i društvenom politikom. Da li su građani Crne Gore birali na izborima prema svojoj mjeri društvene sreće? Da li su građani Crne Gore prevareni?
I malo ponavljanja činjenica o učiteljskom pozivu kome pripadam cijelim svojim bićem. U našem društvu ne žive srećni i motivisani prosvjetni radnici. A premijer nam je tako reći juče obećao da će mu popravljanje društvenog položaja prosvjetnih radnika biti prioritet u radu. Da li premijer zna da je prosvjeta kičma svakog društva, a da su zarade prosvjetnih radnika ispod nivoa prosječnih zarada u državi? Politika ove Vlade i Skupštine kao njenog saučesnika treba da bude popravljanje društvenog statusa prosvjetnih radnika. Da li premijer i naš predsjednik znaju da znanje potrebno ovom društvu može donijeti jedino prosvjeta? Da li znaju odgovorni u našem društvu da s kupljenim diplomama nema izlaza iz krize? Znanje mora da se stekne i dobro zaradi. Jedino svojim znanjem ovo društvo od 600. 000 stanovnika može opstati u savremenoj civilizaciji. Jedino pamet pametnih ljudi može osigurati blagostanje i sreću građana Crne Gore. Nema drugog recepta. Ne može drugačije. Jedino škola i pošteni rad mogu steći znanje koje će biti na korist cijelom društvu. Bez izuzetka. A šta imamo u praksi?
Vlada namjerava da nepravednim novčanim nametima dodatno ponizi naš ekonomski i društveni položaj. Na ovaj način Vlada vrši svojevrsni udar na svoj narod, jer golom silom, usvajanjem nakaradnih zakona, dodatno urušava prosvjetu jednu od osnovnih civilizacijskih tekovina savremenih društava. Prosto rečeno, Vlada kroz obezvređivanje njihovog rada oduzima pravo prosvjetnim radnicima da i oni odlučuju o svojoj sudbini. Ova Vlada, po mom mišljenju, vlada tako što oduzima svojim građanima njihova neotuđiva prava: pravo na dostojanstven život, slobodu i težnju za srećom!
Javno pitam, da li Vlada i Skupština Crne Gore ovim predloženim ekonomskim mjerama priznaju da nijesmo svi jednaki pred zakonom? Da li Vlada priznaje da u našem društvu postoje privilegovani građani, nečiji rođaci, prijatelji istomišljenici? Da li ovim mjerama nagrađuju te privilegovane, jer ne plaćaju poreze, ne isplaćuju zarade svojim radnicima i žive na račun radničke muke i nevolje? Da li ovakvim nakaradnim načinom zapošljavanja Vlada i njen saučesnik Skupština pljuju u lice prosvjeti nagrađujući nepotizam i neznanje? Tu i takvu oligarhiju ne pogađaju Vladine mjere. Za tajkune nema povećanja poreza na dodatnu vrijednost, nema poreza na njihove tajkunske vile, jahte i automobile. Vlada se čak pravi i da ne zna koliko je bogatstvo njihovih tajkuna – braće kumova i prijatelja. A prosvjetnim radnicima nude izanđale fraze. Još nam obećavaju da će nas, građane Crne Gore, dodatno kreditno zadužiti za preko dvije milijarde eura. I sve to za naše dobro! Javno pitam gdje je dosad išao i gdje će poći novac osiromašenih crnogorskih građana koji imaju namjeru dodatno da oduzmu? Da li znaju poslanici Skupštine Crne Gore, bolje rečeno da li vjeruju da su ovo jedine i prave ekonomske mjere? Da se dalje oduzima od poštenih osiromašenih građana, a da se čašćavaju utajivači poreza i tajkunski manipulatori? Ovim mjerama, gospodo poslanici crnogorskog parlamenta, mi obični građani i naša djeca plaćamo zablude, nepotizam i nesposobnost svih prethodnih vlada. Za ovu činjenicu nema opravdanja. Bili lijevi ili desni, svejedno je.
Naše je pravo i obaveza kao građana Crne Gore da se borimo za srećniji život nas i naše djece. Naše je pravo i obaveza da mi, i niko drugi osim nas, budemo čuvar naše buduće sreće i naše sigurnosti. Zbog toga ću i dalje ponavljati ove činjenice i stavove. Smatram da je to mjera preporoda ovog društva.